Što je EKO hrana?
EKO - zdrav i osviješten način života
Većina ljudi ni ne misli o hrani koji jedu već ju uzimaju zdravo za gotovo. Uzimaju ono što im je dobro, što ima dobar okus, ono što im netko kaže da je zdravo i da ima puno vitamina. Neka hrana ima bolji okus od druge i neke namirnice su zdravije od drugih, no ipak postoji razlika između hrane koja je uzgojena na ekološki prihvatljiv način i hrane koja je uzgojena na konvencionalan način.
RAZLIKA IZMEĐU EKO I "OBIČNE" HRANE
Ekološki uzgojena hrana (voće, povrće, žitarice, meso) uzgaja se po strogim propisima koji nalažu da se kod takvog uzgoja ne smiju koristiti agrokemijska sredstva koja su svojim sastavom i djelovanjem štetna za okoliš. Takva agrokemijska sredstva mogu služiti za zaštitu kultura koje se uzgajaju ili za poboljšanje njihova rasta. Moglo bi se pomisliti da su takva sredstva dobra jer štite i pospješuju rast jedne kulture, ali ona istovremeno štetno utječu na tlo i životinjski svijet u tlu i van njega. Istraživanja su dokazala da prevelika upotreba takvih agrokemijskih sredstava mogu nakraju štetno utjecati i na čovjeka. Prevelika upotreba tih sredstava nakraju se u velikim količinama zadrži u samoj kulturi na kojoj se primjenjuje i čovjek konzumacijom te hrane u sebe unosi sredstva koja su štetna za ljudski organizam.
ZABRANA GMO-a I NANOTEHNOLOGIJE
Osim što je zabranjeno koristiti bilo kakve pesticide i mineralna gnojiva, zabranjena je i upotreba genetički modificiranih organizama. U SAD-u oznaku ekološkog proizvoda može dobiti svaki proizvod koji sadrži minimalno 95% organskih sastojaka. Dakle ostalih 5% mogu biti genetski modificirani. No u većini zemalja sve što nije u skladu sa prirodnom proizvodnjom ne smatra se ekološkim. Sa pojavom nanotehnologije u svim područjima života govori se i o zabranjivanju te tehnologije u ekološkoj poljoprivredi. Nanotehnologija se spominje kao veliki napredak u znanosti koji će nam omogućiti brda i doline, no uvijek postoji i loše strana.
SPECIFIČNOSTI EKOLOŠKE PROIZVODNJE
U ekološkoj proizvodnji umjetna sredstva (pesticidi i mineralna gnojiva) se zamjenjuju organskim (ekološkim) gnojivima koja su prihvatljiva i nisu štetna za tlo i žive organizme. Takva sredstva su pravljena iz sastojaka koji se mogu naći u prirodi - npr. sredstvo od kopriva za poboljšanje rasta. Ono zbog čega je ekološka proizvodnja puno teža od konvencionalne je uklanjanje korova mehaničkim putem, odnosno starom dobrom motikom i ostalim alatima. Upotreba bilo kakvih strojeva na naftu (traktori, motokultivatori, kombajni) također se ne preporučuje ukoliko želimo da ekološka proizvodnja doista bude eko. No zakonski ne postoji zabrana upotreba takvih strojeva budući da oni ne štete samoj kulturi, tlu i živim organizimima kao spomenuta umjetna agrokemijska sredstva.
RAZLIKA IZMEĐU EKO I "OBIČNE" HRANE
Ekološki uzgojena hrana (voće, povrće, žitarice, meso) uzgaja se po strogim propisima koji nalažu da se kod takvog uzgoja ne smiju koristiti agrokemijska sredstva koja su svojim sastavom i djelovanjem štetna za okoliš. Takva agrokemijska sredstva mogu služiti za zaštitu kultura koje se uzgajaju ili za poboljšanje njihova rasta. Moglo bi se pomisliti da su takva sredstva dobra jer štite i pospješuju rast jedne kulture, ali ona istovremeno štetno utječu na tlo i životinjski svijet u tlu i van njega. Istraživanja su dokazala da prevelika upotreba takvih agrokemijskih sredstava mogu nakraju štetno utjecati i na čovjeka. Prevelika upotreba tih sredstava nakraju se u velikim količinama zadrži u samoj kulturi na kojoj se primjenjuje i čovjek konzumacijom te hrane u sebe unosi sredstva koja su štetna za ljudski organizam.
ZABRANA GMO-a I NANOTEHNOLOGIJE
Osim što je zabranjeno koristiti bilo kakve pesticide i mineralna gnojiva, zabranjena je i upotreba genetički modificiranih organizama. U SAD-u oznaku ekološkog proizvoda može dobiti svaki proizvod koji sadrži minimalno 95% organskih sastojaka. Dakle ostalih 5% mogu biti genetski modificirani. No u većini zemalja sve što nije u skladu sa prirodnom proizvodnjom ne smatra se ekološkim. Sa pojavom nanotehnologije u svim područjima života govori se i o zabranjivanju te tehnologije u ekološkoj poljoprivredi. Nanotehnologija se spominje kao veliki napredak u znanosti koji će nam omogućiti brda i doline, no uvijek postoji i loše strana.
SPECIFIČNOSTI EKOLOŠKE PROIZVODNJE
U ekološkoj proizvodnji umjetna sredstva (pesticidi i mineralna gnojiva) se zamjenjuju organskim (ekološkim) gnojivima koja su prihvatljiva i nisu štetna za tlo i žive organizme. Takva sredstva su pravljena iz sastojaka koji se mogu naći u prirodi - npr. sredstvo od kopriva za poboljšanje rasta. Ono zbog čega je ekološka proizvodnja puno teža od konvencionalne je uklanjanje korova mehaničkim putem, odnosno starom dobrom motikom i ostalim alatima. Upotreba bilo kakvih strojeva na naftu (traktori, motokultivatori, kombajni) također se ne preporučuje ukoliko želimo da ekološka proizvodnja doista bude eko. No zakonski ne postoji zabrana upotreba takvih strojeva budući da oni ne štete samoj kulturi, tlu i živim organizimima kao spomenuta umjetna agrokemijska sredstva.