Posljednjih nekoliko dana kako sam često prolazio centrom grada za oko mi je zapinjao novi restoran Good Food. Zelena boja i zanimljiv logo isprve su me privukli. Isprva sam mislio da je to vegetarijanski restoran. Jednog dana nakon posla odlučio sam nešto pojesti u tom novom restoranu. Kada sam ušao zaključio sam da to ipak nije vegetarijanski restoran, već je sličan McDonaldsu - hamburgeri, sendviči, pomfrit. Malo sam se razočarao, ali ugledao sam veliku ponudu salata koje imaju, pa sam odlučio probati Cezar salatu.

U ponudi imaju 6 vrsta salata - Cezar, tuna-salata, grčka, steak, fitness i po izboru. Ako mislite da samo pomiješaju zelenu salatu sa uljem i octom varate se. Zbilja su se potrudili složiti raznovrsne sastojke koji idu u njih. U moju Cezar salatu idu sljedeći sastojci - kristal salata, puterica, rimska salata, paradajz, sir, pržena panceta, pečena piletina, krutoni, tortilja i cezar dresing. Budući da sam bio gladan navalio sam na salatu kao da je nikada nisam jeo. Sve to pomiješano zajedno daje jedan dobar okus.

Osim navedenoga u ponudi imaju i kolače koje sami prave. Sve ostalu u ponudi jako podsjeća na ponudu McDonaldsa što mi nije previše privuklo pažnju. Restoran je cijelo vrijeme bio skoro pun. Tome doprinose i ne tako visoke cijene, ali i kvaliteta hrane.

U Importanne centru kod Glavnog kolodvora u Zagrebu nalazi se jedan manji fast food Good Food kojeg sam spazio tek dan kasnije. Vidio sam da u ponudi imaju voćne shakeove - pa sam odlučio probati shake od šumskog voća. Što drugo da kažem nego - odlično!

Kao što sam već pisao u jednom od prijašnjih postova proizvodnja sadnica batata nije jednostavna, a niti jeftina. Tri do četiri tjedna nakon što su gomolji batata postavljeni na klijanje iz njega narastu izbojci veličine pet do sedam centimetara koji se mogu rezati i pikirati u kontejnere sa zemljom.
U donjem videu možete vidjeti kako se režu i pikiraju izbojci iz batata.

Da bi sadnice pustile korijene potrebno je mjesec do mjesec i pol dana. Sadnicama  je za vrijeme ukorijenjivanja potrebna temperatura i sunčeva svjetlost. Idealni uvjeti za razvoj sadnica je temperatura između 18 i 22 stupnja. Najbolji način za osiguravanje dovoljne količine sunčeve svjetlosti jest da se kontejneri stave u grijani staklenik ili plastenik. Staklenici i plastenici se mogu po potrebi provjetravati. Na taj način biljka dobiva sve potrebno za svoj razvoj čak u zimskim mjesecima. Godina kao što je 2013. nije pogodovala razvoju sadnica. Duga zima nije dopuštala da se sadnice iznesu iz garaže i postave u plastenik. Oni sa grijanim plastenikom ili staklenikom mogli su držati svoje sadnice tamo, ali temperature su bile dosta niske što nije pogodovalo biljkama. 
Sadnicama za vrijeme ukorijenjivanja otpadaju najdonji listovi, ali im zato na vrhu rastu novi. Korijeni biljke trebali bi se raširiti po cijeloj rupi u kontejneru, a biljka bi morala narasti barem do 25 centimetara da bi se mogla posaditi.

Kada dođe lijepo vrijeme i temperature se  popnu iznad 15 stupnjeva po danu sadnice se mogu iznijeti van kako bi se priviknule na vanjske uvjete. Ove godine to je bilo dosta kasno, sredinom četvrtog mjeseca pa čak i kasnije. Važno je napomenuti da temperatura ne smije ići ispod nula celzijevih stupnjeva inače će se sadnice smrznuti. Batat se može saditi sredinom petog mjeseca ili kasnije. 
Kako se sadi batat možete pročitati u nekom od sljedećih postova.

Fotografije prvih plodova ekološki uzgojenih paradajza i paprike iz vrta OPG Gvozdanović doći će kasnije, a sada možete vidjeti domaće uzgojene sadnice nekoliko sorti paradajza i paprike.

Ekozona je prvi hrvatski certificirani brand ekoloških proizvoda. Pokrenula ga je tvrtka Biovega u suradnji sa Konzumom. Marka je prvi puta stavljena u ponudu 2009. godine i otada broj artikala unutar Ekozone samo raste. Trenutno postoji preko 100 različitih artikala u 17 kategorija. Ekozona proizvodi se mogu naći u svim velikim supermarketima Konzuma i u dućanima Bio&Bio. Koliki uspjeh je postigla ova robna marka govori podatak da je od 2010. godine do 2011. godine prodaja artikala sa Ekozona natpisom porasla za 70 posto.

Cilj ovog projekta je da pomažući u plasmanu domaćih ekoloških proizvoda pomaže hrvatskim eko-poljoprivrednicima i tako u svojem asortimanu osigurava čim veću zastupljenost domaćih eko proizvoda. Svi proizvodi u sklopu EKOZONE uzgajaju se bez pesticida i aditiva te zadovoljavaju stroge kriterije ekološkog uzgoja. Ono po čemu su ti proizvodi jedinstveni na hrvatskom tržištu je i samo pakiranje, na kojem se osim naziva proizvoda nalaze i osnovne informacije  i recepti za pripremu namirnica potpisani od strane Jadranke Boban Pejić, vodećeg hrvatskog stručnjaka za prirodnu prehranu.

Ekozona proizvodi uključuju razne vrste zimnica, sladova, sokova, čajeva i mnogočega drugog. Osim prerađenih proizvoda tu se nalaze i neko svježe voće i povrće. Iz vlastitig iskustva mogu potvrditi koliko je Ekozona sok od jabuke dobar. Umjetnih sladila nema i prirodnost soka se osjeća pri svakom gutljaju. Kada sam prvi puta stavio vrećicu Ekozona čaj od hibiskusa i šipka u vodu čudno mi je bilo što voda nekoliko sekundi nije dobila crvenkastu boju. Obični čajevi odmah puste boju. Iz ovog primjera se može zaključiti da se i u čajeve stavljaju umjetni dodaci i tako voda poprimi intenzivne boje čajeva. Kod ekoloških čajeva boja nije toliko intenzivna i voda teže mijenja boju.

Bio&Bio trgovine ekološkim namirnicama u Hrvatskoj postoje od 1995. godine. Trgovine su u vlasništvu tvrtke Biovega koja se bavi proizvodnjom i prodajom ekoloških proizvoda svih vrsta. U trgovinama koje se nalaze u Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Puli, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu može se pronaći preko 2 500 artikala proizvedenih prema načelima ekološke proizvodnje. Trenutno postoji 11 Bio&Bio dućana u Hrvatskoj. Osim hrane mogu se naći organski kozmetički proizvodi, proizvodi za održavanje kućanstva, posuđe, sjeme itd. Mina je jedan od zaposlenika sa najdužim stažem u Bio&Bio dućanima – tamo radi od samih početaka. Sam je vegetarijanac već 22 godine pa je odluka da radi u ovakvom dućanu logična. 

Tvrtka Biovega nastoji da proizvodi budu iz Hrvatske, ali većina ipak dolazi izvana. Glavni problem tome je što u Hrvatskoj ne postoje pogoni za preradu ekološke hrane i što je ekološka proizvodnja još nedovoljno razvijena, a proizvođači su mali i raštrkani. Bio%Bio dućani imaju svoju vlastite proizvode koji dolaze sa imanja Zrno koje se nalazi u mjestu Habijanovec, nedaleko od Vrbovca. Otamo u dućane dolazi svježe voće i povrće, pekarski proizvodi, konzervirano povrće.

U Bio&Bio možete naći mnogo proizvoda od soje – mlijeko od soje, pudinzi od soje, jogurti od soje itd. U dućanima nema proizvoda od mesa, ali umjesto toga možete naći proizvode sa seitanom i tofuom. Razni začini, juhe, tjestenina, slatkiši i grickalice, pa čak i ekološko vino i pivo možete kupiti u ovim trgovinama koje se od ostalih razlikuju čak i unutarnjim izgledom. Iako ekološki uzgojenu hranu ne jedem baš svaki dan, odlučio sam probati sendvič od seitana i jogurt od ovčjeg mlijeka. Sendvič i nije bio toliko skup, ali cijena jogurta od 125 grama me ipak malo iznenadila -12,10 kuna! Skupo je, ali ne žalim.

Ekološka poljoprivreda ima velike prednosti pred konvencionalnim uzgojem hrane. Tek od prije nekoliko godina u hrvatskoj se počinju shvaćati sve prednosti eko hrane - za zdravlje čovjeka, očuvanje tla, očuvanje biljnog svijeta, očuvanje životinjskog svijeta, nezagađivanje voda. Iako ima brojne prednosti i u zapadnim državama europe iz godine u godinu sve veće površine zemlje se obraduju u skladu sa propisima o ekološkoj poljoprivredi, u svijetu ekološka poljoprivreda još nije pustila svoje korijene.

U Hrvatskoj, kao i u mnogim ostalim zemljama svijeta postoji problem što je ekološka hrana skuplja od hrane koja je proizvedena na konvencionalan način. Procjene su da je zbog težeg načina uzgoja, više uloženog rada, manjih prinosa – ekološka hrana skuplja oko 20 posto. Prema podacima ministarstva poljoprivrede od 2006. do 2009. godine površine koje su se koristile u ekološkoj poljoprivredi porasle su za 8 185 hektara. 2006. godine na ekološki način se obrađivalo 6 008 hektara, a u 2009. se obrađivalo 14 193 hektra. Vlada Republike Hrvatske planira da do 2016. u Hrvatskoj se obrađuje 8 posto obradivih površina na ekološki način. Dobar pokazatelj porasta svjesti o ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj je podatak da je 2009. certificiranih ekoloških proizvođača bilo 817, a već sljedeće godine ta brojka je prerasla 1000.

Ulazak u Europsku Uniju donijet će proizvođačima najveće tržište ekološkom hranom u svijetu. 2008. godine europsko tržište je procijenjeno na 26 milijardi dolara. Države u kojima se najviše troši na ekološku hranu su Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Italija. Problem zainteresiranim proizvođačima mogu stvoriti rigorozni zahtjevi koji se trebaju ispuniti za dobivanje certifikata o ekološkoj proizvodnji. Važno je napomenuti da država daje veće poticaje nego za konvencionalnu proizvodnju. 

Akciju sađenja zajedničkog vrta blizu stambenih zgrada pokrenula je Eko Ekipa Prečko. Građani su očistili zemljište koje je bilo zaraslo u šikaru, očistili su otpad te će saditi voće, povrće i cvijeće. Cijeli projekt je pokrenut uz malo novčanih sredstava, a sudionici kažu kako je najvažnija dobra volja i organizacija. Uzgoj hrane u gradu važno je ekonomsko i političko pitanje. Važno je da građani sami mogu proizvoditi hranu. Pokretači ove inicijative kažu da je ovo dobro rješenja za današnji sustav konvencionalne proizvodnje i distribucije hrane koji stvara veliko zagađenje okoliša. Model koji je bolji za društvo i za okoliš je lokalna proizvodnja i distribucija, unutar 150 kilometara. 

Maja je jedna od 30-ak stanovnika zagrebačkog naselja Prečko koji su na zapuštenom zemljištu u blizini zgrada odlučili zasaditi zajednički vrt. Ona je počela sa korabicom, a kasnije će posaditi salatu, tikvice, jagode i peršin. Svi oni su se okupili zbog ljubavi prema prirodi i sadnji. Stanovnici su zasadili povrće i cvijeće te su izgradili ogradu koja će vrt i plodove štititi od neželjenih posjetitelja i životinja. Vrt se sastoji od zajedničkog dijela u kojem su svi dobrodošli i dijela gdje svatko ima svoju malu parcelu o kojoj će brinuti. 

Odraslima su u poslu pomagali i oni najmlađi. Dok mnoga djeca iz grada niti ne znaju kako vrt uživo izgleda, neka već od malih nogu znaju važnost koju povrće ima u prehrani. Romana iz Eko Ekipe Prečko kaže da je ideja cijele akcije da se ljudi iz Prečkog i susjednih kvartova druže, da dolaze sa djecom, te da se stvara zajednica ljudi koji vole prirodu i uzgajaju biljke na ekološki način. Ova hvalevrijedna akcija navela je građane na druženje u prirodi, na koje možda i nisu navikli, a takvo druženje je svakodnevica ljudi na selu.