Posljednjih nekoliko dana kako sam često prolazio centrom grada za oko mi je zapinjao novi restoran Good Food. Zelena boja i zanimljiv logo isprve su me privukli. Isprva sam mislio da je to vegetarijanski restoran. Jednog dana nakon posla odlučio sam nešto pojesti u tom novom restoranu. Kada sam ušao zaključio sam da to ipak nije vegetarijanski restoran, već je sličan McDonaldsu - hamburgeri, sendviči, pomfrit. Malo sam se razočarao, ali ugledao sam veliku ponudu salata koje imaju, pa sam odlučio probati Cezar salatu.

U ponudi imaju 6 vrsta salata - Cezar, tuna-salata, grčka, steak, fitness i po izboru. Ako mislite da samo pomiješaju zelenu salatu sa uljem i octom varate se. Zbilja su se potrudili složiti raznovrsne sastojke koji idu u njih. U moju Cezar salatu idu sljedeći sastojci - kristal salata, puterica, rimska salata, paradajz, sir, pržena panceta, pečena piletina, krutoni, tortilja i cezar dresing. Budući da sam bio gladan navalio sam na salatu kao da je nikada nisam jeo. Sve to pomiješano zajedno daje jedan dobar okus.

Osim navedenoga u ponudi imaju i kolače koje sami prave. Sve ostalu u ponudi jako podsjeća na ponudu McDonaldsa što mi nije previše privuklo pažnju. Restoran je cijelo vrijeme bio skoro pun. Tome doprinose i ne tako visoke cijene, ali i kvaliteta hrane.

U Importanne centru kod Glavnog kolodvora u Zagrebu nalazi se jedan manji fast food Good Food kojeg sam spazio tek dan kasnije. Vidio sam da u ponudi imaju voćne shakeove - pa sam odlučio probati shake od šumskog voća. Što drugo da kažem nego - odlično!

Kao što sam već pisao u jednom od prijašnjih postova proizvodnja sadnica batata nije jednostavna, a niti jeftina. Tri do četiri tjedna nakon što su gomolji batata postavljeni na klijanje iz njega narastu izbojci veličine pet do sedam centimetara koji se mogu rezati i pikirati u kontejnere sa zemljom.
U donjem videu možete vidjeti kako se režu i pikiraju izbojci iz batata.

Da bi sadnice pustile korijene potrebno je mjesec do mjesec i pol dana. Sadnicama  je za vrijeme ukorijenjivanja potrebna temperatura i sunčeva svjetlost. Idealni uvjeti za razvoj sadnica je temperatura između 18 i 22 stupnja. Najbolji način za osiguravanje dovoljne količine sunčeve svjetlosti jest da se kontejneri stave u grijani staklenik ili plastenik. Staklenici i plastenici se mogu po potrebi provjetravati. Na taj način biljka dobiva sve potrebno za svoj razvoj čak u zimskim mjesecima. Godina kao što je 2013. nije pogodovala razvoju sadnica. Duga zima nije dopuštala da se sadnice iznesu iz garaže i postave u plastenik. Oni sa grijanim plastenikom ili staklenikom mogli su držati svoje sadnice tamo, ali temperature su bile dosta niske što nije pogodovalo biljkama. 
Sadnicama za vrijeme ukorijenjivanja otpadaju najdonji listovi, ali im zato na vrhu rastu novi. Korijeni biljke trebali bi se raširiti po cijeloj rupi u kontejneru, a biljka bi morala narasti barem do 25 centimetara da bi se mogla posaditi.

Kada dođe lijepo vrijeme i temperature se  popnu iznad 15 stupnjeva po danu sadnice se mogu iznijeti van kako bi se priviknule na vanjske uvjete. Ove godine to je bilo dosta kasno, sredinom četvrtog mjeseca pa čak i kasnije. Važno je napomenuti da temperatura ne smije ići ispod nula celzijevih stupnjeva inače će se sadnice smrznuti. Batat se može saditi sredinom petog mjeseca ili kasnije. 
Kako se sadi batat možete pročitati u nekom od sljedećih postova.

Fotografije prvih plodova ekološki uzgojenih paradajza i paprike iz vrta OPG Gvozdanović doći će kasnije, a sada možete vidjeti domaće uzgojene sadnice nekoliko sorti paradajza i paprike.

Ekozona je prvi hrvatski certificirani brand ekoloških proizvoda. Pokrenula ga je tvrtka Biovega u suradnji sa Konzumom. Marka je prvi puta stavljena u ponudu 2009. godine i otada broj artikala unutar Ekozone samo raste. Trenutno postoji preko 100 različitih artikala u 17 kategorija. Ekozona proizvodi se mogu naći u svim velikim supermarketima Konzuma i u dućanima Bio&Bio. Koliki uspjeh je postigla ova robna marka govori podatak da je od 2010. godine do 2011. godine prodaja artikala sa Ekozona natpisom porasla za 70 posto.

Cilj ovog projekta je da pomažući u plasmanu domaćih ekoloških proizvoda pomaže hrvatskim eko-poljoprivrednicima i tako u svojem asortimanu osigurava čim veću zastupljenost domaćih eko proizvoda. Svi proizvodi u sklopu EKOZONE uzgajaju se bez pesticida i aditiva te zadovoljavaju stroge kriterije ekološkog uzgoja. Ono po čemu su ti proizvodi jedinstveni na hrvatskom tržištu je i samo pakiranje, na kojem se osim naziva proizvoda nalaze i osnovne informacije  i recepti za pripremu namirnica potpisani od strane Jadranke Boban Pejić, vodećeg hrvatskog stručnjaka za prirodnu prehranu.

Ekozona proizvodi uključuju razne vrste zimnica, sladova, sokova, čajeva i mnogočega drugog. Osim prerađenih proizvoda tu se nalaze i neko svježe voće i povrće. Iz vlastitig iskustva mogu potvrditi koliko je Ekozona sok od jabuke dobar. Umjetnih sladila nema i prirodnost soka se osjeća pri svakom gutljaju. Kada sam prvi puta stavio vrećicu Ekozona čaj od hibiskusa i šipka u vodu čudno mi je bilo što voda nekoliko sekundi nije dobila crvenkastu boju. Obični čajevi odmah puste boju. Iz ovog primjera se može zaključiti da se i u čajeve stavljaju umjetni dodaci i tako voda poprimi intenzivne boje čajeva. Kod ekoloških čajeva boja nije toliko intenzivna i voda teže mijenja boju.

Bio&Bio trgovine ekološkim namirnicama u Hrvatskoj postoje od 1995. godine. Trgovine su u vlasništvu tvrtke Biovega koja se bavi proizvodnjom i prodajom ekoloških proizvoda svih vrsta. U trgovinama koje se nalaze u Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Puli, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu može se pronaći preko 2 500 artikala proizvedenih prema načelima ekološke proizvodnje. Trenutno postoji 11 Bio&Bio dućana u Hrvatskoj. Osim hrane mogu se naći organski kozmetički proizvodi, proizvodi za održavanje kućanstva, posuđe, sjeme itd. Mina je jedan od zaposlenika sa najdužim stažem u Bio&Bio dućanima – tamo radi od samih početaka. Sam je vegetarijanac već 22 godine pa je odluka da radi u ovakvom dućanu logična. 

Tvrtka Biovega nastoji da proizvodi budu iz Hrvatske, ali većina ipak dolazi izvana. Glavni problem tome je što u Hrvatskoj ne postoje pogoni za preradu ekološke hrane i što je ekološka proizvodnja još nedovoljno razvijena, a proizvođači su mali i raštrkani. Bio%Bio dućani imaju svoju vlastite proizvode koji dolaze sa imanja Zrno koje se nalazi u mjestu Habijanovec, nedaleko od Vrbovca. Otamo u dućane dolazi svježe voće i povrće, pekarski proizvodi, konzervirano povrće.

U Bio&Bio možete naći mnogo proizvoda od soje – mlijeko od soje, pudinzi od soje, jogurti od soje itd. U dućanima nema proizvoda od mesa, ali umjesto toga možete naći proizvode sa seitanom i tofuom. Razni začini, juhe, tjestenina, slatkiši i grickalice, pa čak i ekološko vino i pivo možete kupiti u ovim trgovinama koje se od ostalih razlikuju čak i unutarnjim izgledom. Iako ekološki uzgojenu hranu ne jedem baš svaki dan, odlučio sam probati sendvič od seitana i jogurt od ovčjeg mlijeka. Sendvič i nije bio toliko skup, ali cijena jogurta od 125 grama me ipak malo iznenadila -12,10 kuna! Skupo je, ali ne žalim.

Ekološka poljoprivreda ima velike prednosti pred konvencionalnim uzgojem hrane. Tek od prije nekoliko godina u hrvatskoj se počinju shvaćati sve prednosti eko hrane - za zdravlje čovjeka, očuvanje tla, očuvanje biljnog svijeta, očuvanje životinjskog svijeta, nezagađivanje voda. Iako ima brojne prednosti i u zapadnim državama europe iz godine u godinu sve veće površine zemlje se obraduju u skladu sa propisima o ekološkoj poljoprivredi, u svijetu ekološka poljoprivreda još nije pustila svoje korijene.

U Hrvatskoj, kao i u mnogim ostalim zemljama svijeta postoji problem što je ekološka hrana skuplja od hrane koja je proizvedena na konvencionalan način. Procjene su da je zbog težeg načina uzgoja, više uloženog rada, manjih prinosa – ekološka hrana skuplja oko 20 posto. Prema podacima ministarstva poljoprivrede od 2006. do 2009. godine površine koje su se koristile u ekološkoj poljoprivredi porasle su za 8 185 hektara. 2006. godine na ekološki način se obrađivalo 6 008 hektara, a u 2009. se obrađivalo 14 193 hektra. Vlada Republike Hrvatske planira da do 2016. u Hrvatskoj se obrađuje 8 posto obradivih površina na ekološki način. Dobar pokazatelj porasta svjesti o ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj je podatak da je 2009. certificiranih ekoloških proizvođača bilo 817, a već sljedeće godine ta brojka je prerasla 1000.

Ulazak u Europsku Uniju donijet će proizvođačima najveće tržište ekološkom hranom u svijetu. 2008. godine europsko tržište je procijenjeno na 26 milijardi dolara. Države u kojima se najviše troši na ekološku hranu su Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Italija. Problem zainteresiranim proizvođačima mogu stvoriti rigorozni zahtjevi koji se trebaju ispuniti za dobivanje certifikata o ekološkoj proizvodnji. Važno je napomenuti da država daje veće poticaje nego za konvencionalnu proizvodnju. 

Akciju sađenja zajedničkog vrta blizu stambenih zgrada pokrenula je Eko Ekipa Prečko. Građani su očistili zemljište koje je bilo zaraslo u šikaru, očistili su otpad te će saditi voće, povrće i cvijeće. Cijeli projekt je pokrenut uz malo novčanih sredstava, a sudionici kažu kako je najvažnija dobra volja i organizacija. Uzgoj hrane u gradu važno je ekonomsko i političko pitanje. Važno je da građani sami mogu proizvoditi hranu. Pokretači ove inicijative kažu da je ovo dobro rješenja za današnji sustav konvencionalne proizvodnje i distribucije hrane koji stvara veliko zagađenje okoliša. Model koji je bolji za društvo i za okoliš je lokalna proizvodnja i distribucija, unutar 150 kilometara. 

Maja je jedna od 30-ak stanovnika zagrebačkog naselja Prečko koji su na zapuštenom zemljištu u blizini zgrada odlučili zasaditi zajednički vrt. Ona je počela sa korabicom, a kasnije će posaditi salatu, tikvice, jagode i peršin. Svi oni su se okupili zbog ljubavi prema prirodi i sadnji. Stanovnici su zasadili povrće i cvijeće te su izgradili ogradu koja će vrt i plodove štititi od neželjenih posjetitelja i životinja. Vrt se sastoji od zajedničkog dijela u kojem su svi dobrodošli i dijela gdje svatko ima svoju malu parcelu o kojoj će brinuti. 

Odraslima su u poslu pomagali i oni najmlađi. Dok mnoga djeca iz grada niti ne znaju kako vrt uživo izgleda, neka već od malih nogu znaju važnost koju povrće ima u prehrani. Romana iz Eko Ekipe Prečko kaže da je ideja cijele akcije da se ljudi iz Prečkog i susjednih kvartova druže, da dolaze sa djecom, te da se stvara zajednica ljudi koji vole prirodu i uzgajaju biljke na ekološki način. Ova hvalevrijedna akcija navela je građane na druženje u prirodi, na koje možda i nisu navikli, a takvo druženje je svakodnevica ljudi na selu.

Batat (lat. Ipomoea batatas) ili slatki krumpir je biljka koja potječe iz tropskih područja Južne Amerike. Ljudi ga upotrebljavaju u prehrani već 5000 godina i danas je široko raširena vrsta u tropskim dijelovima svijeta. U Hrvatsku je došao prije desetak godina i polako ljudi prepoznaju njegova iznimna svojstva. U prehrani se mogu koristiti korijen i mlado lišće. Lišće se također može koristiti i za ishranu stoke. Postoji nekoliko sorti batata - narančasti, ljubičasti, plavi, bijeli, žuti. Najrasprostranjeniji je narančasti koji je prepoznatljiv po svom slatkastom okusu. Mnogi misle da je neka vrsta krumpira, ali nema nikakve veze sa njim.

Batat je visokoenergetska biljka bogata mineralima i vitaminima. Pun je kalija, kalcija, magnezija, željeza i vitamina A, B, C i E. Organizam opskrbljuje važnim antioksidansima koji su bitni za dobro funkcioniranje mozga. Velika mu je vrijednost što 200 grama opskrbljuje organizam sa istom količinom beta-karotena kao i 5 kilograma brokule. 140 grama batata opskrbljuje organizam sa dnevnom potrebom vitamina E koji štiti organizam od srčanih tegoba i začepljenja krvnih žila. Batat je bez masti i kolesterola, a često ga koriste dijabetičari zbog niskog glikemijskog indeksa. On je i bogat izvor dijetalnih vlakana koji su važni za pravilno funkcioniranje probave.

Batat se za jelo može pripremati na razne načine. Može se kao i krumpir peći, pržiti, kuhati ili spremiti pire. Za skuhati ga ili ispeći je potrebno manje vremena nego za krumpir. Kuhat se treba oko pola sata, pa čak i manje. Batat se može koristiti u raznim varivima i juhama. Iz njega se može napraviti pomfrit ili čips koji je jednako ukusan kao i pravi pomfrit ili čips. Uz sve to iz njega se mogu peći i kolači. Kremšnite od batata posebna su delicija koja će zadovoljiti svakog pravog gurmana. Zbog slatkog okusa idealno može poslužiti za pravljenje pite. 

Maleni restoran brzom hranom smjestio se u Varšavskoj 10 u centru Zagreba. No to nije obični fast food – to je zdravi fast food. U njemu se pripremaju vegetarijanska jela za sve ljubitelje zdrave hrane koji na brzinu žele pojesti nešto zdravo. Glavni sastojci njihovih jela i napitaka su povrće i voće. U burgere se umjesto mesa stavlja tofu ili seitan, pa čak i konoplja. U ponudi postoji pet burgera: burger od konoplje, seitana i tofua, te cheesburger od seitana i tofua.

U Green pointu postoji 30 vrsta raznih shakeova koji ne sadrže nikakva umjetna sladila. Sastojci su svježe voće i malo vode koji se promiješaju u blenderu. Zasladiti ih možete sa medom, stevijom ili agavinim sirupom. Ukoliko ste ljubitelj azijske hrane postoji nekoliko jela iz woka – poznate kineske posude za spravljanje različitih vrsta jela. Tajna hrane iz woka je da se ne koristi ulje ili mast. Ovdje ćete moći probati obični wok (riža, razno povrće, začini), wok-seitan (dimljena soja salama, riža, razno povrće, začini) te wok-thai (grilani seitan, razno povrće, pržena riža, rezanci u woku s teriyaki umakom). 

Vlasnik je Hari Žnidarić koji je restoran otvorio u 11. mjesecu 2011. godine. Uzor su mu bili restorani brze hrane u Aziji. Žnidarić često putuje u Aziju pa je vidio da ljudi tamo, kao i u Hrvatskoj, nemaju vremena kuhati sami, ali žele se hraniti zdravo.  Zato se većina hrane priprema u woku – bez ulja i masti – i ne koristi se obična kuhinjska sol, već himalajska sol. Porijeklom iz podnožja Himalaje to je najčišća sol na Zemlji. Dobiva se iz pramora – nezagađenog ekosustava starog više od 250 milijuna godina. Još je nazivaju i kraljevskom soli. 

Vica u Green Pointu radi od listopada 2012. godine i vegan je. Kaže da je ovakva prehrana odlična za njezino zdravlje, a pogotovo za kožu. 

Iako se batat naziva slatki krumpir i sličan je običnom krumpiru ne sadi se isto. Batat se najčešće sadi vegetativno iz presadnica. Ne možemo posaditi gomolje batata u zemlju i očekivati da će niknuti kao krumpir. 

Presadnice dobivamo iz izbojaka koji zapravo rastu iz spavajućih pupova na gomolju batata. Proizvodnja presadnica batata je dosta zahtjevan proces.

UVJETI ZA KLIJANJE

Poznato je kako krumpir jako dobro klija čak i u mračnim i hladnijim prostorima. Sa batatom je stvar malo drugačija. Da bi batat počeo klijati potrebna je visoka temperatura i visoka vlaga. Poželjno je da temperatura bude između 27 i 30 celzijevih stupnjeva, dok vlaga u prostoriji mora biti između 70 i 80 posto. Uz temperaturu i vlažnost, da bi batat što bolje klijao, odnosno da bi se pojavljivali izbojci potrebna je i svjetlost.  Da bi se dobila jedna presadnica koja je spremna za sađenje potrebno je oko mjesec i pol do 2.  Stručnjaci preporučaju da se batat stavlja na “klijanje“ početkom drugog mjeseca,  no može se staviti i kasnije.   

PRIPREMA

Batat je najbolje postaviti u drvene gajbe. Poželjno je kada bi se u gajbu stavio jedan sloj zemlje i na zemlju postavio batat koji će klijati. Ovisno o veličini i obliku prostorije, te obliku i veličini gajbi potrebno je maksimalno iskoristiti prostor kako bi se na klijanje moglo postaviti što više batata. Najbolji način, koji će nam omogućiti maksimalno iskorištavnaje prostora, su samostojeći regali sa policama na koje stavljamo gajbe. 

KLIJANJE 

Nakon što se batat postavi na klijanje u prostoriju koja ima sve potrebne uvjete, nakon 5 do 10 dana možemo očekivati prve izbojke. Nekoliko dana poslije izbojci narastu od 5 do 7 centimetara. Kada dosegnu tu veličinu najbolji su za presađivanje u kontejnere od stiropora gdje se ukorijenjavaju. Izbojci mogu biti i veći od 7 centimetara, no preporučena veličina izbojaka je 5 do 7 centimetara. Za vrijeme rasta izbojaka, odnosno klijanja batata potrebno je održavati temperaturu i vlagu u prostoriji. Za održavanje temperature mogu se koristiti električne grijalice ili neki drugi način za zagrijavanje ovisno o mogućnostima. Za održavanje vlage postoje razni ovlaživači zraka koji će isparavanjem vode držati vlažnost zraka u prostoriji na 70 do 80 posto. Drugi način jest da se u prostoriju postave vodom natopljeni ručnici, odjeća i slično. Možda neće držati vlažnost tako učinkovito kao ovlaživači zraka ali malo će ipak pomoći. Možda najbolji i najučinkovitiji način da batat ima dovoljnu količinu vlage, odnosno vode jest izravno polijevanje batata i zemlje u gajbama.  

Veličina gomolja batata nije toliko bitna jer i najmanji batat može proklijati. Ipak se preporuča postavljati velike batate na klijanje jer iz njih može proklijati puno više izbojaka nego iz malih batata. Veliki batati imaju puno više energije u sebi pa stoga mogu izbojci mogu brže narasti, dok se kod malih batata može dogoditi da izbojci niknu, ali ne narastu veći od 5 centimetara. Dobra stvar kod klijanja je to što se na klijanje mogu staviti gomolji koji su oštećeni. Ukoliko su gomolje pojeli miševi, ili su prerezani prilikom vađenja ili imaju neka druga oštećenja to ne znači da zbog toga neće klijati.